SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, March 14, 2018

Nova knjiga


U prilogu šaljem članak iz sarajevske “Gracije”. Nerkez je bio vrhunski novinar - istraživač, koji je svaku situaciju opisao istinito, pošteno, bez dlake na jeziku i bez straha od vlasti.

Sad je slobodan umjetnik i književnik i vrlo omiljen medju Sarajlijama. 

Prije nekoliko dana bila je deseta godišnjica od smrti Mustafe Hajrulahovića -Talijana.

Kad smo mi stanari napravili granicu u našoj zgradi, jedini tadašnji oficiri Armije BIH bili su Talijan i gosp. Jovo. Talijan je imao veliki ugled među mladim Sarajlijama, svi su u tenama, majicama i farmerkama bez ikakvog oružje krenuli da brane svoje domove od agresora. Savjetovao im je da se dobro čuvaju, da se ne izlažu neprijatelju. Laž da je u našoj zgradi hiljadu Jukinih vojnika (gradski kriminalac), koji je sa svojim kompanjonima pljačkao prodavnice na “ našoj “strani grada, (ali na Balkanu svaka laž u sekundi postaje istina), nama je tada jako pomogla.

Podjela je počela od Vrbanja mosta prema Grbavica. Tada je dvoje mladih zaljubljenih Bosanaca (različitih religija ) pokušalo bijeg na “našu stranu” i ubijeni su na mostu. I danas su u sjećanju kao sarajevski Romeo i Julija. Tako je počelo protjeravanje i ubistva na Grbavici?

Ovo je prvi rat po mome u istoriji Bosne da se sve zna. Uvijek se govorilo da su ”istoriju pisali pobjednici”. Naravno da je tada bilo i laži jer nije bilo komunikacija, elektronike i stranih novinara, za kojima su ostajale fotografije i video zapisi. 


Zbog toga me pasus gosp. Nerkeza “ U epohi bola...”, da je javni angažman bitan, čini da se i ja sada osjećam još bolje što ne odustajem od Bosne u najtežim momentima, kada lopovi i kriminalci nastoje da je raščerupaju od straha zbog istine o ovom ratu u Sarajevu, o kojem se sve više saznaje.

Bakir je bio u trezoru Narodne banka, čuvao ga Babo, pričaju taksisti Sarajeva, ljudi koji svašta znaju i više ne šute. Kažu i ovo:  “Da mu je Babo  živ i on bi napustio ovu SDA koju on vodi.”

Čovic je privatizirao “Soko”, poznati mostarski gigant, a iz logora dovodio zarobljene Bošnjake da mu budu besplatna radna snaga. 

Dodik švercao cigarete dok je srpska omladina ginula. Tada je dobio nadimak Mile bosanski Ronhill.

Ovo se sve više i više priča svuda, a najviše od ljudi koji su bili u tom okruženju za vrijeme tih događanja. Ja ne mogu davati nikakve argumente jer ih nemam, ali sve što sam ja doživila je zabilježeno. Ali za ovo ostalo u našem narodu od davnina stoji ona “gdje ima dima ima i vatre”.

Ja sam tada prvi put upoznala Talijana, rekao je da je iz Banjaluke, iz  Male čarsije. Bili smo i komšije samo preko glavnog mosta. Bio je naša generacija, umro je naprasno u Njemačkoj.

Ovde su sve smrti poštenih i poznatih Bosanaca koji su se borili za Bosnu naše mladosti.
Tragično završavali. Ljubijankić (poginuo u helikopteru), Turajlić, izveden iz vozila UMPROFOR-a i ubijen, Stjepan Kljujić, trovan, na Sefera  vršen atentat. Priča se da su puno znali o švercu donacija, struje, plina i onemogućili zacrtani dogovor o podjeli Sarajevo na istočni i zapadni dio kao Mostar. 

Naša zgrada je bila tvrd orah. I zbog toga, nikad niko o javnih TV nije objavio do sada ni jednu riječ. Niti je ikad iko dobio boračku penziju, jer niko od te omladine nije imao više od 25 godina. Samo su branili naše naselje Hrasno i svoje zgrade.

A tek gospodin Jovo.

Ne postoji omiljenija osoba u gradu od njega. Kad prolazi ulicom žene ga ljube, muškarci se rukuju i tapšu po ramenima. Nikad nije dobio neka priznanja od novokoponovanih boraca i vojne vlasti, a ako je i dobivao, odbijao je, ali nije mu bilo ni bitno. Pokazao se kao veliki humanista, o čemu je Saida lijepo pisala.

On je bio ikebana u bivšoj JNA, rođeni Beograđanin, roditelji učitelji, perfektno govorio francuski . Devedeset posto tog kadra je bilo sirotinja iz zabačenih djelova bivše domovine.Srbija ga ganjala, hapsila, prozivala kao izdajicu srpskog naroda. Kad je neko ČOVJEK , ništa, pored lične silne patnje,  ne uspijeva u cijelom svijetu i istina uvijek mora pobjediti laž.

To su tri zaslužna lika za sva vremena u ovom našem gradu.

Pozdrav Saima

Labels: ,

2 Comments:

Blogger co said...

Volim ove Saimine priloge jer ona na papir stavi sve što joj je u određenom trenutku na srcu, makar se to ponekad činilo malo nepovezanim. Iz svakog njenog priloga se osjeća njena odanost Bosni i Hercegovini i njena želja da se ona sačuva mada mnogi godinama nastoje da je rasture. Saima se bori istinom ali istina već odavno nije na cijeni.

I ja sam ovaj blog pokrenuo jednim dijelom iz istog razloga ali čini mi se da ni ona narodna da istina uvijek pobijedi više ne pije vode. U momentu kada sam prije više od 13 godina pokrenuo blog, mislio sam da je to alat koji će mi omogućiti da, između ostalog, objelodanim događaje iz rodnog grada, onako kako sam ih doživio, bez „uljepšavanja“ i uopštavanja, navodeći konkretne događaje i ljude, nastojeći da ne okrivljujem one koji nisu krivi. Ponekad sam se osvrtao i na događaje u drugim dijelovima bivše nam domovne ali uvijek pišući o onom što sam lično vidio. Jedno vrijeme smo na TV ekranima mogli vidjeti i čuti šta se događa, sve dok nam to nije uskraćeno u cilju proturanja samo jedne istine. i tako je ostalo sve do današnjih dana, uz dodatak novih tehnologija koje su, da li svjesno ili ne, pomogle da se laži šire još više jer ih mogu koristiti svi, bez ikakvih posebnih znanja. Danas živimo u svijetu u kojem je laž dominantna i ja ne vidim načina da se to u skoroj budućnosti promijeni.

Zbog gore rečenog mi je zaista drago i važno da se osobe kao Saima javljaju, bez obzira što se istina gubi u masi laži kojima smo bombardirani svakodnevno. Vjerujem Saimi kada piše kako je bilo u Sarajevu jer sam se i sam uvjerio kako su se stvari tamo odvijale: od “direktnog prenosa” pucanja po nenaoružanom narodu koji je protestirao protiv barikada i prvih žrtava koje su pale, preko nemilosrdnog bombardiranja grada s okolnih brda na kojima se JNA ukopala mnogo ranije nego je rat počeo, silnih tenkova i borbenih vozila kojima se “nenaoružan srpski narod branio”, pucanja iz mitraljeza po nevinom narodu nekog ruskog pjesnika kojeg je Radovan Karadžić doveo da mu pokaže kako se to u Bosni radi… Da uz već rečeno ne spominjem rušenja repetitora uz pomoć avijacije te iste JNA, povratke aviona s borbenih zadataka u okolini Jajca, uz pljeske i uzvike oduševljenja prilikom prelijetanja iznad Banjaluke, užasnih scena za vrijeme pada Vukovara koje se mogu porediti sa sličnim iz najgorih ratnih filmova.

Svi smo proživjeli te dane i gledali isti TV program ali danas je daleko više onih koji govore da to što smo doživjeli i što smo vidjeli nije istina i da smo mi ti koji širimo mržnju jer insistiramo na istini. Još bih nekako mogao i razumjeti okorjele nacionaliste koji tako razmišljaju ali ne mogu da shvatim običan svijet koji vjeruje u priče o “odbrambeno-otadžbinskom ratu” kojim se “nenaoružan narod” izborio za “slobodu” kojoj je težio stotinama godina. Danas oni isti koji su uživali posebne privilegije u socijalističkoj Jugoslaviji i bili dio njene vlasti tvrde da je to bila “tamnica naroda”. Ološ je došao na vlast, najgori su najgrlatiji a i mnogo običnog svijeta nije bolje. Ako se mene pita za mišljenje, budućnost Bosne nije svijetla i malo se šta može učiniti da se to promijeni. Saima i njoj slični će i dalje pokušavati da se njihova istina čuje ali šanse da ona prevlada su minimalne.

Thursday, 15 March, 2018  
Anonymous Anonymous said...

Mozda jedno dva dana prije Coovog komentara kaze meni moj dragi Vice. " Saida veze kad pise svoje priloge ali i kad prica uzivo. Ti si ranije imala istu osobinu, ali sad si malo nepovezana. Ja sam imala namjeru da u ovom prilogu napisem da je sve " s brda i dola" ali sam propustila. Uvjerila sam se da sam bila u pravu, a i kad sam citala prilog to sebi i potvrdila.
Ja sam oduševljena Saidinim prilozima, ali i nasim dužim telefonskim razgovorima jos i vise.
Čitajući Coov komentar shvatila sam da je to rezultat pozitivnih emocija koje me vec duze vrijeme drze.
Kod nas postoje dvije nezavisne televizijske kuce, N1 i FACE TV vlasnika Senada Hadzifejzovica . Ja vise ne gledam ni jednu BH državnu ili stranacku televiziju
.. Komentare na internetu nikad nisam ni citala, jer sam vam poodavno pisala o mom prijatelju koji ne silazi sa tih " medija" i koji otvoreno prica kako se po cjelu noc smije i Zaj.....va" do pola noci balije a od pola noci cetnike.
U zadnje vrijeme na ove dvije TV kuce dolaze divni i pametni , ljudi , divni prilozi a jedan strani humanitarac (nisam upamtila) ime koji putuje po regionu.. Kaze da obicni ljudi znaju sta se desavalo u Bosni i u Sarajevu. Potrebno je sve vise govoriti i pisati istinu. Jednog dana ce se doktorati pisati o svemu sto se desavalo.
,Medjun rajom u ogromnom dijelu nema tenzija. Politicari u mom dnevnom življenju ne mogu ni u " peti" izazvati moj interes prema Njima.
Oni imaju pravo da se kolju, vrijeđaju i dogovaraju kad su im zajednički interesi za očuvanje vlasti, kao sto su 92 -ge radili narodi misleći da ce im njihovi zaštitnici donjeti zivot u kojem ce se jesti "zlatnim kasikama" . Prc Milojka..
Srdačni pozdravi svima SaimaPON

Monday, 19 March, 2018  

Post a Comment

<< Home