SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, September 25, 2016

Kod Džindića

Jutarnja kavica uz prozor okrenut bazenu
Florida je jedna od saveznih država USA u kojoj živi veliki broj američkih penzionera. Razloga za to ima više a dva najznačajnija su niži troškovi života i toplo vrijeme bez zima i snijega. Nije neuobičajeno da oni stariji Amerikanci s boljim primanjima imaju dva prebivališta: jedno, tamo gdje su dočekali penziju i gdje žive tokom ljetnjih mjeseci, i drugo, u Floridi, gdje provode zimu.

U Floridi su se, po odlasku u penziju, skrasili i naši prijatelji Džindići. Naša avantura posjete Machu Picchu-u je bila dobra prilika da ih posjetimo. Avion za Peru je letio iz Miami-ja pa smo to iskoristili da provedeno par dana s Emirom i Sašom prije puta i nakon povratka s najveće avature u mom životu.

Džindići su nas dočekali na aerodromu u Forth Lauderdale-u i nakon 20-tak milja ugodne vožnje smo se našli u njihovom apartmanu u Del Ray Beach.

Prekrasan zalazak sunca
Lijepo, s puno ukusa, su Džindići uredili svoj apartman u naselju u kojoj žive oni koji su preko svojih pleća prebacili 55 godina života. Apartman je na prvom spratu, u neposrednoj blizini bazena naselja koji pomaže da se velike vrućine tokom ljetnjih mjeseci lakše podnose. Imali smo priliku da se brčkamo u njemu jedno poslijepodne u ugodnom društvu stanara naselja kojima nova lice dobro dođu da malo promijene teme razgovora. Mi smo im bili posebno interesantni zbog našeg puta u Peru. Razvezla se priča o Inkama, drevnim civilizacijama Južne Amerike, eventualnim posjetiocima iz svemira i mnogim drugim temama vezanim za tu zanimljivu zemlju. Mi muški smo se, naravno, dotakli i američkog fudbala jer su stanari naselja u njega stigli iz različitih krajeva USA i svako ima svoj klub za koji navija. Ja sam se, s pravom, pravio važan jer moji Steelersi imaju najviše titula prvaka Amerike (i svijeta, kako to Amerikaci vole reči).

To prvo veče smo prošetali lijepo uređenim naseljem uz prekrasan zalazak sunca.

Saša u svom elementu
Slijedeći dan smo proveli par sati na plaži do koje nam je trebalo 10-tak minuta vožnje autom. Plaža je ogromna, beskonačna, kao što su, uostalom, i sve plaže na istočnoj obali Amerike. Velika je to razlika u odnosu na plaže na Jadranu ali svaka od njih ima svoje draži. Na plaži, zbog njene veličine, nikada nema gužve. Suncobran je obavezan ako čovjek ne želi da izgori na jakom suncu. Na pojedinim mjestima omladina igra odbojke u pjesku a mnogi šetaju uz samu vodu, hodajući miljama u jednom ili drugom smjeru.

Emira i Saša su se pobrinuli da nas održe u dobroj kondiciji svojom kuhinjom, s tim da je Saša zadužen za mljevenje kave na onaj naš, bosanski, način. Vidim da se u tome dobro ispraksao i da bi lako mogao naći part-time posao u nekoj boljoj kavani.

Beskraja plaža koja se na sjever proteže do Jacksonville-a
Džindići su nas nakon kratke posjete odbacili na aerodrom a onda su nas, sedam dana kasnije, ponovo ugostili, prije našeg povratka u Pittsburgh. Ja sam, nažalost, s puta došao bolestan tako da sam prvo veče i cijeli slijedeći dan proveo u krevetu. Izgleda da sam platio danak prevelikim naporima i velikim nadmorskim visinama koje su nas dočekale u Peruu. Tek na dan našeg povratka kući sam smogao snage da s domaćinima odemo na odličan ručak u jedan grčki restoran u komšiluku naših domaćina.

I pored zdravstvenih problema po povrtaku, posjeta Džindićima mi je ostala u lijepom sjećanju. Bilo je to lijepo druženje s prijateljima s kojima nikada ne može biti dosadno. Ako bude zdravlja, ovakvih posjeta će biti i ubuduće. Emira i Saša su na jugu Amerike stvorili jedan lijep i prijatan kutak u kojem se čovjek lijepo osjeća.

Iako kameru nisam koristio puno, odabrao sam par snimaka za blog, tek toliko da potkrijepim napisano.

Još malo ljepote u predvečerje

I mjesec je izišao

Domaćini me čekaju ispred apartmana

Plaža prema jugu



Labels:

1 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Gledajuci slike u ovom prilogu i čitajući tekst osjecala sam iz toga svu atmosferu susreta kao da sam tu. Ima li ista ljepse nego kad se " prava raja" nadje nakon podužeg vremena. Gledajuci vase slike pade mi na pamet strofa iz jedne sevdalinke " gledam ja goluba golubicu, gledam ja lastu i lastavicu , gledam ja jedno drugo cjeluju gledam ja zivotu se raduju" .
A danas čitajući Coov putopis u mojoj ludoj glavi pade misao gledajuci Nerinu i Emirinu sliku da fali jedan detalj. Izmedju njih Karadžićeva slika. Kao sto smo mi rado gledali Titovu sliku jer smo u njegovom vremenu najvećim djelom bili sretni ljudi, tako "ovaj hadzo " vama pruzi nevjerovatne mogucnosti da vašim znanjem , poštenjem i dobronamjernoscu ostvarite takav zivot. Slika fali jer da ga ne bi " malo sutra bi vi ista i vidjeli a kamo li " Hodoali po njoj" .
Obradova me i spominjanje aerodroma u Fort Laudendou. Tu je zivjela tetka od moje snahe Zoe. Ona je bila veliki ronioc, zavrsila sve moguce skole ronjenja. Tako je moj ludi sin prvi put obukao ronilačku opremu i bez ikakvog znanja zaronio i zaprosio je na nekom podvodnom grebenu.
Odmah sam bila sretna jer je pokazala da je dobar saputnik i učitelj u zivotu. Obozavamo je.
Ovo ljeto sam se cula preko Skype sa Sasom i Kresom iz Mostara. Mi vise ne idemo preko Mostara za Sibenik nego preko Bugojna i Livna jer nam je najbolje. Milan je isto bio u BL. Sreli su se on i Sasa i sreli poznate raje. Moj brat je bio prosle godine i po cjeli dan bio s svojom rajom koju je pronalazio jer je bilo ljeto.Muski rod najbolje puni baterije u kafanama.
Uzivajte u svim ljepotama i svakom danu i svakoj minuti vaših zivota.
Mi u nedelju idemo u Tbilisi kod Frane. I u venama vase djece krv je mješana kao i moje. Onda kad mi ovi " cisti" kazu "blago tebi sto ideš"
Ja kazem " idem u bjeli svijet a vi zajedno sa svojim strankama blejite u svojim torovima"
Pozdrav Saima

Thursday, 29 September, 2016  

Post a Comment

<< Home