U Mirinom ateljeu

Miroslav Lovrić

Naš narod je nadaren, uvjeravam se u to gotovo svaki dan. Svi znamo onu izreku „kroz Banjaluku ne pjevaj“, jer je naš grad bio poznat po lijepoj pjesmi i dobrim pjevačima. Bilo je to u ona vremena kada je narodu bilo do pjesme, a kako je danas, ne znam jer u grad rijetko svraćam. Ako je suditi po onome kako govori svijet koji je ostao, slabo se tamo pjeva. Ljudi se bore da prežive i na pjesmu su gotovo zaboravili.

Da je u gradu bilo dobrih pjevača to sam znao ali me prijatno iznenađuje činjenica da je naš grad iznjedrio jako puto dobrih slikara (one poznate tu ne ubrajam). Njihove radove srećem na Internetu bez kojeg bi mnogi od nas ostali prikraćeni uživanju u talentu nekadašnjih nam sugrađana.

"Skladni" nered ateljea

Jedan od njih je i Miroslav Lovrić, čije sam radove imao prilike vidjeti još prilikom prve posjete Portlandu. I ovaj put sam odvojio dvadesetak minuta da razgledam Mirin atelje smješten u jednoj od prostorija na spratu kuće Lovrića. Ne znam zbog čega ali slikarski ateljei su me oduvjek privlačili. Vjerojatno je to zbog šarenila i „skladnog“ nereda koji u njima vlada. Tu se osjećam nekako prijatno iako slikanje i ja nemamo puno zajedničkog. Nisam mogao odoliti a da ne napravim par fotografija koje dočaravaju ono o čemu govorim

Jedna od naručenih slika

Miro se slikanjem bavi godinama i kao i mnogi slični njemu, čeka svoj trenutak. Njegovi radovi su izloženi u nekoliko galerija u USA, na primjer, Brian Marki Gallery, Palm Springs, California, Brian Marki Gallery, Portland, Oregon, Freed Gallery, Oregon Coast, Rental Sales Gallery, Portland, Oregon, MacFineArt Gallery, Florida, itd. Od slikanja ne može živjeti, pa od dolaska u Portland radi u gradskom muzeju umjetnosti. Većinu slobodnog vremena provodi u svom ateljeu gdje na platna prenosi svoje viđenje svijeta. Moram priznati da mi se njegovi radovi sviđaju ali nažalost nisam onaj koji mu može mnogo pomoći da njegova umjetnost stekne širu popularnost. Valjda je to tako s većinom umjetnika koji godinama žive u sjeni a samo pojedinci imaju sreću da ih neko zapazi i otkrije. Nadam se da će i Miro jednog dana postati poznat i da će njegov talenat izaći na svjetlo dana. A stvari se polako kreću na bolje. Vlasnica jedne galerije iz Floride je zapazila

Još jedna od slika po narudžbi

Mirine radove koje je radio po narudžbi još dok je živio u New Yorku i nedavno je naručila prvu turu slika. Slike su se svidjele kupcima i stigla je nova, veća, narudžba. Nije to ono što bi Miro baš volio slikati ali nekako se mora početi. Valjda je to sudbina mnogih umjetnika koji su za svoju dušu radili jedno a drugo na zahtjev kupaca.

I Sanji su se Mirine slike jako svidjele. Spomenula je da bi ona možda mogla iskoristiti neke od svojih veza da pomogne da se Mirini radovi populariziraju. Napravila je par fotografija iPhonom i poslala poznaniku koji u Los Angelesu ima galeriju. Odgovor je stigao odmah. Poznaniku su se Mirine slike svidjele i obećao je da će njih dvojica uspostaviti kontakt. Da li će od toga nešto biti, vrijeme će pokazati.

Rastali smo se s Lovrićima u nadi da će Miro dočekati svoj trenutak jer svojim talentom i poštenim radom to svakako zaslužuje. A kao „dokaz“ prilažem fotografije nekih od njegovih radova da se i posjetioci ovog bloga uvjere u ono o čemu pišem.

"Eh, ove radim po narudžbi"

Da i ja pokažem svoj talenat

Malo "popravljam" Mirin rad

Još malo "nereda"

Mirin radni sto

Sanja i Miro u razgovoru o "poslu"