SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, May 02, 2015

Minuli blagdani

Na ulazu
Unatoč hladnom i vjetrovitom vremenu sestra i ja smo odlučile prošetati Maksimirom. Već u tramvaju, a na ulazu u park pogotovo, dalo se primijetiti da se kolone ljudi slijevaju na proslavu Prvog svibnja / maja.

Već odavno je taj blagdan, na žalost, dobio revialni karakter. U socijalizmu se to i moglo pravdati jer radnici su imali velika prava i redovite, iako male plaće. Danas u Hrvatskoj ako radnik i radi, pitanje prima li plaću. Ne kažem, ima i dobrih poslodavaca, ali jako malo. Ako je ikad postojao razlog za borbu, pa i bunt, onda je to danas. Ima nekih pokušaja, ali sve se brzo razvodni. Glavni razlog nisu sebi samodostatni sindikati, nego nesolidarnost radnika.

Sestra
Na samom početku parka predstavnici neke marginalne lijeve stranke nemaštovito dijele letke. Ja sam ih prvo odbila misleći da su Jehovini svjedoci, ali na upit aktivistkinje : " Zar ni toliko? ", obratih pažnju na sadržaj lektka i uzeh ga. Hajde, bar su predstavnici nevladine udruge Živi zid  svojom jarko žutom odorom skrenuli pažnju na sebe. Poznati su najviše po tome što se suprostavljaju deložacijama i što je njihov mladi član bio predsjednički kandidat.

Prolazimo pored mjesta gdje dijele grah. Izgleda da
Trubaci
su ga stvarno puno skuhali, jer svi ga jedu i ima još.  Karanfila više nema - nije ni čudo jer mnogi nose bukete od po 8 - 10 kom. I na tom banalnom primjeru se vidi ljudska nesolidarnost - meni i nikom više. Da su ga morali platiti ma i kunu pitanje bili to učinili. Stižemo do one poznate, ali meni ne baš drage čelične pozornice. Trenutni program mi nije baš po ukusu - tamburaši i trubači iz Makedonije.
Kravat Pukovnija
Uhu mi više godi Bolivijska muzika na prilazu Vidikovcu, a oku krasni dečki Kravat pukovnije. Na Vidikovcu besplatna kava, ali nema mjesta za sjesti. Pričekali smo malo očekujuci gradonačelnika, ali kako se nije pojavljivao, otišle smo s druge strane Vidikovca gdje je zasvirala limena glazba. E to je za mene ona prava asocijacija na 1. maj. Podsjetilo me to na vrijeme kad je moj tata svirao Ljubijskim, a poslije Miro Banjalučkim ulicama, budeći ljude na uranak.

Nada

Zagreb, 02. svibnja, 2015

Enisa - UMJESTO KOMENTARA









Labels:

2 Comments:

Blogger co said...

Drago mi je da se bar neko javio povodom ovog praznika. Ja sam htio nešto napisati ali sam se ulijenio. Zapravo, radio sam u dvorištu gotovo cijeli dan pa sam uveče od umora TV pratio u nekom polusnu.

Zahvaljujem se Nadi za prilog jer se potrudila da unese malo živosti na blog jer se većina, izgleda, umorila od pisanja.

Saturday, 02 May, 2015  
Anonymous Anonymous said...

Obradovala sam se tvom prilogu i izletu.Gledala sam TV jer sam u Sibeniku, i sve sto si napisala ja sam tako dozivljavala sve reportaze koje su se na raznim televizijama prikazivale.
Moze covjek otici na kraj svijeta ali ono sto je ponjeo iz kuce do zadnjeg daha ostaje u njemu. Sve vidi i svega se užasava, ali nista ne moze promijeniti.
U Bosni je trenutno najaktualnija komunikacija ova" pita Mujo Sulju: " Radis li? Mujo kaze radim ali ne primam platu. A Suljo: Čuj, radis i jos bi htjeo i platu. Boze, svasta."
Nekako mi se cini da pripada ovom tekstu, za ovaj praznik i ovu situaciju. Bosanski, kratko a sve kaze kako nam je.
Pozdrav svima - Saima

Sunday, 03 May, 2015  

Post a Comment

<< Home