Donacije gradu Zagrebu

Ovim prilogom vam želim proširiti znanje o nekoliko iznimnih stvaralaca, koji su dali nemjerljiv doprinos hrvatskoj kulturi.

Osim brojnih radova koja su nam za života podarili, svoje domove i sve što im je bilo sveto, donirali su gradu Zagrebu.

Pisala sam po redosljedu posjeta njihovim domovima.

Davno su fizički napustili ovaj svijet, ali ostaju s nama sve dotle dok je nas koji poštujemo njihova djela i želimo ih imati uz sebe.

Linkovi koje sam priložila uz moje kratke tekstove su vrlo dobri, bogati podacima i fotografijama, pa nije bilo potrebe da nešto dodajem.

Sve tri posjete su me oplemenile i obogatile, vjerujem da će i vas ovom virtualnom šetnjom.

          

Stan Viktora Kovačića, Masarikova 21, u zgradi koju je projektirao prije 100 godina, mislim da bi svaki arhitekt trebao posjetiti. Kovačića su proglasili arhitektom 20.st., i umjetnikom među arhitektima.

Dojmio me se njegov stan, posebno način osvjetljenja hodnika, ničeg nema da nije do detalja osmišljeno, izbor unutrašnje dekoracije, štednjak, hladnjak,.. 

Iznimno mi se sviđaju njegovi graditeljski radovi: kuća Frank na Mažuranićevom trgu 1, Crkva sv Blaža u Deželićevoj, palača Burze, Jezuitski trg na Gradecu,...

http://www.mgz.hr/hr/zbirke/donacija-gradu-zagrebu-zbirka---stan-arhitekta-viktora-kovacica,1.html

Stan Viktora Kovačića otvoren je posjetiteljima četvrtkom od 10 – 17h.

Fotografiranje je zabranjeno, osmijeh i ljubazne riječi pomogli su da nastanu ove četiri moje fotografije, iako mi nije jasno zašto zabranjuju, jer se gotovo sve može naći na internetu, naravno ako se zna za njih.  

Stan  V. Kovaciva 03.1024.

Stan V. Kovacica 03.2014.

O Beli i Miroslavu Krleži pretpostavljam da mnogo znate. Njihov dom treba vidjeti, predivan položaj s pogledom na Tuškanac i toranj crkve sv Marka i izlazom na Tuškanac, a s druge strane na spomen park sa statuom Vladimira Nazora.

Koliko je značajnih ljudi posjetilo taj stan, razmjenjivalo mišljenja, učilo od velikog Krleže. Koliko se njih bojalo velikana i njegove kritike.

Oko 4300 knjiga, mnogo vrijednih slika, stilskog namještaja i umjetnina koje daju svakom prostoru toplinu doma.

Memorijalni prostor otvoren je utorkom od 11 -17h.

Imala sam sreću da ponovo budem prvi i jedini posjetitelj i doživim zanimljivih sat vremena u domu velikana uz objašnjenja ljubazne rukovoditeljice svih triju memorijalnih prostora i uz anegdote koje zadržavam za sebe.

Divna gospođa, koja je, kako je svijet mali, pohađala moju gimnaziju, pa je razgovor tekao u ugodnom ozračju s mnogim objašnjenjima, koja nisu rečena svakom posjetitelju.

Pogledajte link, ima puno podataka i fotografija!

http://www.mgz.hr/hr/zbirke/donacija-gradu-zagrebu-memorijalni-prostor-bele-i-miroslava-krleze,2.html

stan Krleze

Krasan portet Miroslava Krleže, rad Petra Dobrovića, njegovog dobrog prijatelja, čija ga je prerana smrt jako pogodila; nalazi se u Krležinoj radnoj sobi.

Krleza portret

Interesantno razmišljanje Miljenka Jergovića. Nevjerojatna lakoća pisanja!

http://www.jergovic.com/subotnja-matineja/petar-dobrovic-krlezine-oci/

Demetrova ulica je povijesno veoma zanimljiva, odiše starinom, potiče nas da ju istražujemo, i učinila sam to, ali o njoj možda drugom prilikom.

Stan Cate Dujšin Ribar i dr Ivana Ribara nalazi se na broju 3, na drugom je katu kuće s lijepo uređenim dvorištem s bunarom. Pogled iz stana je prekrasan, iz dugačkog hodnika, još uvijek punog Catinim sobnim cvijećem, gleda na toranj Crkve sv Marka, a iz svih soba na Tuškanac i Krležin Gvozd. Stan je poput muzeja, natrpan skupocjenim masivnim stilskim namještajem i ogromnim brojem Catinih slika, ali i slika drugih majstora, skulptura, ogledala, polica s knjigama. Tu je i njen štafelaj s prekrasnim autoportretom.

Na momente sam imala osjećaj, uz svu tu ljepotu, da mi nedostaje zraka i da ću se ugušiti.

Catina soba kao i soba dr Ribara odišu njihovim karakterima, prepune su uspomena na one koje su voljeli, soba dr Ribara slikama i bistama njegovih sinova, Ive Lole i Jurice, njegove prve supruge, Tita, ali i drugih vrijednih slika.

Cata je neizmjerno voljela Dujšina i posvuda su uspomene na njega, posebno u njenoj radnoj sobi.

Bela Krleza

U djevojačkoj sobi živi gospođa koja je održavala kuću i brinula se o Cati godinama, a po Catinoj želji o stanu i uspomeni na njih troje brinut će se do smrti.

Kako sam bila prvi i tada jedini posjetitelj ispričala mi je neke detalje koje čuvam za sebe.

Možda jedino, da se udala za dr Ribara da spasi brata od strijeljanja, jer drugog brata nije uspjela spasiti. Dr. Ribar joj je obećao da će ga spasiti ako se uda za njega. Kumovi su im bili Tito i Jovanka i dolazili su im u posjetu. Bio je to ipak solidan brak, ali ljubav njenog života bio je Dujšin i sahranjena je u njegovoj grobnici.

U njenoj radnoj sobi je ormarić sa staklenim vratima u kojemu je čuvala nekoliko njegovih kravata, lule, kutije za cigarete, fotografije i druge sitnice. Ustajala je i lijegala s pogledom i poljupcem na Dujšinovu sliku. Neizmjerno ga je voljela.

Bila je prelijepa, rasna temperamentna crnka, Dalmatinka, rodom iz Trogira.

Kako je stan na visokom drugom katu, a budući je pala i slomila kuk, zadnjih 14 godina svoga života nije izlazila iz stana. Umrla je 1994. u 97. godini.

Njene slike su prekrasne, pune boja, pune pokreta, vidljiva je njena neizmjerna energija, bogat unutarnji život, ljubav prema prirodi, moru, maslinama, vrijesu, suncu. Osjećala sam tu dalmatinsku dušu i gledajući njene slike, osjećala ih kao svoje, kao da sam bila u njoj dok ih je crtala. Neobičan osjećaj, i lijep i tužan u isto vrijeme.

Bila je i veliki portretist.

Prekrasan je njen portret Bele Krleže, koji sam vidjela tjedan dana ranije u stanu Krležinih, u Belinoj spavaćoj sobi.

Posjete su srijedom od 11 – 17h.

Kod Cate Dujsin

Link svakako pogledajte.

http://www.mgz.hr/hr/zbirke/donacija-gradu-zagrebu-memorijalna-zbirka-dr-ivana-ribara-i-cate-dujsin-ribar,3.html

Koliko god to ulaženje u intiman prostor velikana daje bolji uvid u njihove duše i vodi boljem razumijevanju njihovih ostvarenja, osjećala sam se i nelagodno ulazeći u njihovu intimu, znajući da su u tom prostoru, s tim stvarima živjeli, stvarali, voljeli se, družili se s prijateljima i drugim stvaraocima i da za njihova života ja nikada, baš nikada ne bih mogla ući u taj prostor.

Natasa